Kako da kod sebe prepoznam znakove sindroma sagorijevanja?

Kako da kod sebe prepoznam znakove sindroma sagorijevanja?

Citirajući i parafrazirajući prvog psihoanalitičara svijeta Sigmunda Frojda da se zrelost i dobra funkcionalnost čovjeka ogleda u njegovoj sposobnosti za ljubav i rad, počet ćemo još jednu psihopriču o značaju profesionalnog rada, ovaj put kada se profesija nađe u raljama izazova i kriza gdje sagorijevanje predstavlja jednu od najčešćih poteškoća.

Frojd je smatrao da nam za uspješan rad gdje ostvarujemo i realizujemo svoje kapacitete, talente i darove treba kreativnost i usaglašenost sa svojim željama. Tako uspješan rad djeluje povratno i na ličnost, donoseći joj satisfakciju: rezultate, priznanje, uspjeh, istaknutost.

Psiholog Abraham Maslov je rekao da kada zadovoljimo najbazičnije potrebe (za hranom, domom, sigurnošću i bliskim odnosima) ne prestajemo da rastemo, već dolazi vrijeme za samoaktuelizacijom: želimo da poboljšavamo i unapređujemo odnose, da na poslu proširujemo polje interesovanja, ličnog doprinosa i istraživanja, gdje dolazi do obogaćivanja i sopstvene ličnosti i polja našeg djelovanja. Trebamo se toga prisjetiti svaki put kada čujemo od drugih da ne bi baš trebali da budemo „nezahvalni“, i tražimo „dlaku u jajetu“ i da se „bezveze bunimo“.

Ovakve društvene poruke nam ne ostavljaju puno prostora da reagujemo i sami sebi damo dozvolu da, prvo primijetimo da su naše potrebe, želje i granice na radnom mjestu na određeni način ugrožene ili disfunkcionalne, da nam nešto ne odgovara, da nas ne čini zadovoljnim i produktivnim.

Šta je uopšte sagorijevanje, kako i kada nastaje?

Zanimljiv je podatak da sagorijevanje počinje padom naših ideala i dijelom iracionalnih uvjerenja koje smo imali o poslu. U kom periodu možemo detektovati da nam se dešava sagorijevanje (pomaže i retroaktivno detektovanje i osvještavanje!)? Frojd s početka teksta, takođe je s razlogom tu. Naš odnos s poslom prolazi slične faze kao i zaljubljivanje i flertovanje koje ide prema dublje intimnoj vezi.

Faza 1. U početku ga idealizujemo, ne primjećujemo manjkavosti radne sredine, zadaci nam izgledaju laki i mi u svemu tome poletni.

Faza 2. Nakon toga dolazi faza kada idealizacije polako padaju, uočavamo ono što nam smeta kod kolega, prve šumove u komunikaciji, čak i ogovaranja, spletke, nedostatak granica u hijerahiji.

Faza 3. Poslije toga dolazi razočaranje, tuga, zabrinutost, anksioznost. Konflikti imaju potencijal da eskaliraju. Posao i zadaci koje smo voljeli izgledaju nam teški, dosadni, brinemo da li je sve OK s nama.

Faza 4. Zadnja faza je faza alarma, uzbune, opomene da je vrijeme da se pobrinemo za svoje mentalno zdravlje jer mu prijeti kriza i širenje požara poteškoća u poslovnom prostoru. Kašnjenje na posao, buđenje s umorom i iscprljenošću, preplavljenost zebnjom, strahom, niska tolerancija na frustraciju, „okretanje stomaka“ u nedjelju veče pri samoj pomisli, strepnja pri razgovoru sa šefovima, učestale svađe sa kolegama, pad efikasnosti, gađenje, fizički simptomi znojenja, lupanja srca, knedle u grlu.

Kako da prepoznam sagorijevanje na poslu (check lista)?

  • Prvo se ponovo vratiti na faze odnosa prema poslu. U kojoj se ti od navedene četiri faze nalaziš? Da li i nakon početnih idealizacija i uviđanja i manje lijepih strana radne i poslovne atmosfere imaš elana za posao, kolege možeš da prihvatiš i sa dobrim i sa lošim strana, zadovoljna si granicama s nadređenima? Ukoliko je tvoj odgovor pozitivan, nastavi putem kojim ideš, tekst pročitaj još jednom u psihoedukativne svrhe.
  • Ukoliko je tvoj odgovor negativan, nastavi dalje:

Ocijeni od 1 (ne odnosi se na mene), 2 (malo se odnosi na mene), 3 (nisam sigurna), 4 (odnosi se na mene), 5. (veoma se odnosi na mene):

  • Prije posla se budim umorna i iscrpljena iako sam na vrijeme legla na spavanje.

 1 2 3 4 5

  • Pomisao na posao koji me čeka stvara mi uznemirenost i zabrinutost.

1 2 3 4 5

  • Dok se približavam zgradi u kojoj radim, osjetim znojenje, lupanje srca, mučninu u stomaku.

1 2 3 4 5

  • Nedjelja veče za mene predstavlja posebno tegobno stanje (uznemirenost, strepnja, plakanje) pri samoj pomisli na posao.

1 2 3 4 5

  • Na poslu ne mogu da obavljam jednako dobro i efikasno radne zadatke kao i ranije.

1 2 3 4 5

  • U konfliktnim situacijama s kolegama brinem da neću zadržati pribranost i adekvatno ponašanje.

1 2 3 4 5

  • Smatram da su međuljudski odnosi na mom poslu trajno nepopravljivi, a svađe često donosim i u porodično okruženje nakon posla.

 1 2 3 4 5

  • U zadnje vrijeme imam potrebu da psujem tokom radnog vremena.

1 2 3 4 5

  • Pri pomisli na razgovor s nadređenim osjećam grč u stomaku, strah, uplašenost dok mi glas podrhtava i usta se suše.

1 2 3 4 5

  • Smatram da dobijam mnogo više obaveza i radnih zadataka na poslu od drugih kolega, a za koje nemam adekvatnu naknadu.

1 2 3 4 5

Ukoliko si više od pet tvrdnji bodovala s ocjenom 4 ili 5, vrijeme je za ozbiljan rad na sebi koji uključuje razgovor sa stručnjakom: psihijatrom, psihologom, psihoterapeutom, HR osobljem na poslu jer postoji velika vjerovatnoća da se nalaziš u sindromu sagorijevanja. Ukoliko si 4 -5 tvrdnji bodovala s ocjenom 4 ili 5, tvoje stanje je granično i zahtijeva „zaustavljanje brzine“, mapiranje problema, te potragu za resursima podrške (kolege od povjerenja, članovi porodice, konsultacija sa psihologom).

Sretno!