Put do izražavanja emocija ima niz koraka i to je vještina koju možemo naučiti. Prvo pitanje koje si na tom putu možemo postaviti jeste: da li razumijem koje sve emocije postoje? Da li ih dobro raspoznajem, imenujem? Kada sam povrijeđena u konfliktu s bliskom osobom da li je tuga zaista jedina emocija koju osjećam? A gdje je ljutnja na onoga koji me je povrijedio? Odlično, nemoj se bojati odmotavati klupko!

Sljedeći korak je razmišljanje o tvom vlastitom odrastanju i razvoju (jer tu sve počinje), kakva je bila emocionalna klima, atmosfera i vibracija u tvojoj porodici? Koje emocije su ti roditelji dozvoljavali, kojima su se radovali, a koje su izrugivali, obezvređivali, zabranjivali? Da li ti je bio dozvoljen plač? Iskreno radovanje? Da li su se emocije vrednovale, uvažavale?

OK, idemo na konkretnu malu „psihovježbu“:

Imenovati ćemo par osnovnih emocija: ljubav, strah, ljutnja, tuga.

Smjesti se udobno. Ako ti odgovara možeš leći, a možeš i sjesti ako ti je tako udobnije.

• Za svaku emociju koju smo naveli iznad, pojedinačno, osluškuj svoje tijelo. Gdje u svom tijelu osjećaš ljubav, gdje tugu, a gdje ljutnju? Kakva je to tjelesna senzacija? Dopusti svom tijelu da reaguje. Možeš se igrati sa svojom maštom i emocijama dati oblik, boju, veličinu. Obrati pažnju na to koje emocije su tvom tijelu prijatne i ugodne, a koje neugodne i neprijatne.
• Za svaku emociju pojedinačno, za ljubav, ljutnju, strah i tugu, vizualiziraj kako se ona tretirala u tvojoj porodici. Zapiši koje su emocije bile zabranjene, a koje dozvoljene. Važno je da znaš, da je svaka emocija koju osjetiš OK, jer ti svaka emocija donosi poruku o tvojoj vezi sa svijetom koji te okružuje („Ljuta sam jer su moje granice pređene“, „Tužna sam jer sam morala sama proći kroz ovu krizu“, „Volim tu osobu jer me poštuje, uvažava i prihvata me“).
• Pokušaj vizualizirati emocije koje su ti u porodici bile zabranjene. Najčešće su to ljutnja ili tuga, ali svako ima svoju priču. Dopusti sebi da se kroz fantaziju i maštu odigra slobodno izražavanje nekih emocija prema osobama koje su ti ih zabranjivale („Mama, ljuta sam jer si me pitala, kako je moguće da samo ja nisam dobijala dobre ocjene…“, „Tužna sam jer je tata uvijek više ugađao drugima“...)
• Važno je da kažeš sama sebi, da si ti ustvari samo naučena potiskivati vlastite emocije jer ti je zabranjeno, nedozvoljeno i nedopustivo povrijediti druge ili sebe, ali da sada imaš pravo i da možeš sebi dati dozvolu, da jasno kažeš i izraziš ono što te je povrijedilo, naljutilo, obradovalo ili prestrašilo. Nećeš nikome tako nanijeti štetu.
• Nastavi sebi dozvoljavati neprijatne emocije i izražavaj ih. „Ljuta sam jer si u zadnje vrijeme usmjeren samo na svoj posao i obaveze. Ne osjećam da me vidiš i čuješ, nisi upućen u ono što se dešava u mom životu.“ „Ne želim da se osjećam zapostavljenom.'' „Tužna sam jer si zaboravio na ručak koji smo dogovorali. Osjećam se nepoželjno, kao da ti nisam bitna.“
• Spremi se na pregovaranje i saslušaj razloge, misli i emocije druge osobe koji trebaju biti autentični, logični i smisleni. Posebno budi usmjerena na to da li ta druga osoba preuzima odgovnost i da li ti nudi način kako da popravi ili da zajedno popravite određenu situaciju.

Napiši u svoj rokovnik, ceduljicu na zidu, na laptopu, poruku na frižideru: ''Emocije su boje života. One dolaze iz mog tijela, osjećaja i senzacija, preko mog govora. Imam dozvolu da svaku emociju osjetim. Imam dozvolu da uz pomoć „strašnih“ emocija naučim nešto o sebi i o svijetu oko sebe. Imam način da ih izrazim i iskažem, a da odnos izdrži i ne posustane pred suočavanjem i iskušnjem.''

Emocije i naš odnos prema njima, kao i odnos prema emocijama drugih ljudi, jedan je od centralnih stubova mentalnog zdravlja koje određuje kvalitetu našeg odnosa prema sebi i drugima, kvalitetu zadovoljstva životom, sredinom, hobijima, poslom, i u konačnici seksualnošću i partnerstvom.